Zašto je nervozan Draško Stanivuković?

Dolaskom na političku scenu direktno iz vile na Petrićevcu Draško Stanivuković je svojim drugačijim pristupom, djelovanjem i načinom promocije donio neophodnu svježinu, probudio nadu da su promjene moguće i ubijedio nas da politika može izgledati drugačije.

Njegov politički put izgledao je savršeno – postao je najmlađi odbornik, dvije godine kasnije “seli” se u NSRS gdje njegova popularnost dostiže vrhunac i odlučuje je iskoristiti kandidaturom za gradonačelnika Banjaluke što se ispostavilo kao odlična odluka i nakon dvadeset godina prekida vladavinu SNSD u najvećem gradu Republike Srpske.

Najmlađi gradonačelnik u istoriji grada na Vrbasu u pobjedničkoj euforiji uradio je vrhunske marketinške poteze pri preuzimanju svoje nove funkcije ( vraćanje namještaja i ključevi službenih vozila) što je privuklo veliku pažnju svih medija u regionu, narod je bio srećan jer su se počele otvarati velike afere (Stanivuković je tada otkrio sumnjive poslove s bilbordima), a Draško je bio srećan jer je njegova životna želja ispunjena – bio je glavna tema svih medija, svi su pričali o njemu i svi su gledali u njega.

Šta je razlog njegovog brzog političkog uspona?

Njegov brz politički uspon ne bi bio tako lak da nije uz finansijsku podršku oca imao i odlične performanse koji su bili pravljeni za široke narodne mase, zabavljali su često i bili su prihvaćeni jer je izgledalo kako mlad čovjek iz naroda razotkriva moćnike i ismijava ih.  Draško Stanivuković izvodio je brojne performanse kako bi skrenuo pažnju na sebe prije nego što je postao odbornik u Skupštini Banjaluke, zatim narodni poslanik, a sada i gradonačelnik najvećeg grada Srpske.

Nakon snimaka iz Potkozarja u kome je Draško Stanivuković drsko poručio građanima da neće razgovoarati s njima ako ga budu snimali, a zatim i nakon snimaka iz Aleje svetog Save u kome su građani napravili crvenu traku i izveli simpatičan performans a novinari sve to emitovali uživo na društvenim mrežama Draško Stanivuković je bio nervozan i ljut.

Ostaje čudno zašto se čovjek koji je svoju političku karijeru izgradio na performansima i snimanju svojih političkih protivnika danas ljuti i odbija razgovarati s građanima kada oni isto postupaju prema njemu i zato se postavlja pitanje, zašto se ljuti kada se protiv njega građani bore njegovim “oružjem”? Da li se možda plaši što nema teme u kojoj je dovoljno stručan i kako posle svakog razgovora koji je imao prenos uživo pojavi materijal koji njegovi politički protivnici mogu iskoristiti protiv njega?

Izvor: Nacional.live

 

 

Izvor: