Stolica čvršća od osude: Ko se još sjeti Andree Dorić?
Tresla se gora, rodilo se ništa – rečenica koja se, kod nas, već odavno udomaćila. Od priloga naše televizije na temu stranačkog zapošljavanja, u kojem jeAndrea Dorić, kadar Socijalističke partije, javno priznala da iza njene dvije fotelje stoji stranačka podrška, prošlo je već sedam mjeseci.
Ako smo tada i očekivali da će ovo priznanje postati početak kraja nečega što se do juče zvalo javna tajna, vrijeme nas je ubijedilo u suprotno, ali nas, i po ko zna koji put, učinilo zaboravnima.
Ko se još sjeti Andree Dorić?
“Ja sam delegirana na mjesto izvršnog direktora u Putevima RS ispred svoje političke opcije i naravno da je to prihvaćeno. S druge strane, imala sam i konkurs u APIF-u, isto je bila podrška partije i to se desilo, tako da sam ja na te dvije funkcije iz tog razloga.”
Iako je ova izjava podigla veliku prašinu na političkoj sceni Republike Srpske, Dorićeva je do danas ostala na funkcijama vršioca dužnosti izvršnog direktora u “Putevima RS”, kao i u Upravnom odboru APIF-a. Stolicu joj nisu izmakle mnogobrojne osude javnosti, niti, iz ove perspektive – fingirani prijekor stranačkog šefa.
“Pozivam Andreu Dorić da se zbog svoje nepromišljene i neistinite izjave izvini građanima Republike Srpske i podnese ostavku na svoju poziciju u Upravnom odboru APIF-a”.
Da Đokić ima uticaja ili da želi da ga ima, prema riječima novinara Slobodana Popadića, Dorićeva danas ne bi bila na dvije funkcije.
“Kad je bio jedan od kalicionih sastanaka vladajuće koalicije u Republici Srpskoj, i kad su bila neka od najkritičnijih političkih pitanja aktuelna, Petar Đokić je, kao domaćin sastanka, kao prvu tačku dnevnog reda, stavio kadrovska pitanja, što dovoljno govori šta je njemu najvažnije u Republici Srpskoj”, podsjeća Popadić.
Prašina se odavno spustila, kako ona u javnosti, tako, očigledno, i ona, u tamo nekoj ladici, u Tužilaštvu.
“U vezi sa vašim obraćanjem obavještavamo da se pomenuti predmet nalazi u radu i u fazi je provjera navoda podnesene prijave”, odgovor je Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci, na upit UNA televizije.
Andrea Dorić, dala je svoje ime i prezime sistemu u kojem je partijska pripadnost glavna, ako ne i jedina, kvalifikacija.
I dok je njena partija tada, sudeći po nastupima u javnosti, nesmotrenost proglašavala većim problemom od stranačkog zapošljavanja, i dok su drugi političari, istovremeno, pokušavali čistiti tuđe dvorište, a svoj obraz, jedna jedina istina, postajala je sve jasnija.
“Cijeli taj slučaj, koliko je već prošlo od toga i sama ta izjava, koliko god da ona bila, na neki način, iskrena, pokazuje koliko oni u stvari nemaju pojma šta znači biti političar, šta znači biti učesnik u javnom prostoru i koliko ste dužni da ljudima objasnite i svoj rad i svoje postojanje i svoju funkciju. Nije vas niko Bogom dao, nego ste tu da budete odgovorni”, kategoričan je politikolog, Vojislav Savić.
Dovoljno iskrena ili dovoljna naivna, Dorićeva je olako servirala javnu tajnu. Javnost se zasladila, prežvakala, a zatim, privremeno sita, odlučila da sačeka neke nove Dorićeve. A nije da ih nema. I nije da ne sjede na dvije stolice. Doslovno.
Izvor: Una