GRMUŠA, KOLUMNA: Eto vam Šmit

Od momenta kad je Kristijan Šmit došao u BiH zastupam jasan i pravno potpuno utemeljen stav da on nije visoki predstavnik u BiH, jer nije imenovan u skladu sa Dejtonskim sporazumom. Ne postoji odluka Savjeta bezbjednosti UN o njegovom imenovanju, baš kao što ne postoji niti saglasnost ugovornih strana u Dejtonskom sporazumu o njegovom imenovanju.

Takođe, cijelo vrijeme neprestano ponavljam da, čak i da jeste VP, nema pravo da nameće zakone. Nikad i nije imao, čak i prema famoznim „bonskim ovlašćenjima“ koja nisu bilo kakav obavezujući pravni akt.
Da budem potpuno otvoren: ovakav stav mi je napravio brojne javnosti nevidljive, ali zato izuzetno uticajne neprijatelje. Jednog dana ću govoriti o tome kako se moja politička pozicija radikalno promijenila zbog redovnog ponavljanja u prošloj godini da g. Šmit nije visoki predstavnik.

No, zato sad imam puni kredibilitet da saopštim sljedeće o ponašanju četiri politička faktora u BiH.

1. Bošnjački mejnstrim politički faktor nema legitimitet da napada odluke g. Šmita, jer su ga upravo oni dočekali prošle godine u Sarajevu kao mesiju. Sve dok suverenitet BiH na pladnju predaju strancima da bi nasilno centralizovali BiH oni će biti igračke u rukama političkih centara koji gaje dubinski prezir prema islamu i koji im ne vjeruju. To niko neće otvoreno da prizna, ali to je činjenica.

2. Hrvatski mejnstrim politički faktor možda danas jeste zadovoljan Šmitovim rješenjima u Izbornom zakonu. No, budući da su izabrali mešetarenje umjesto prava, njihova budućnost kao političkog faktora u potpunosti je zavisna od dogovora velikih koji su van BiH. Oni su predmet, a ne subjekt bilo kakvog odlučivanja. I kako batina ima dva kraja, uskoro bi mogli da osjete i njen drugi kraj.

3. Vlast u Republici Srpskoj je u početku bila oštro protiv priznavanja g. Šmita za VP. No, u međuvremenu su svojim prećutnim, konkludentnim činjenjem zapravo ne samo priznali, nego i sproveli sve njegove odluke. Ama baš sve jednu nametnutu odluku g. Šmita Republika Srpska je sprovela, čak i potpunije od FBiH. Ako je već htjela da bude kredibilna u svom stavu prema lažnom VP, vlast u Srpskoj je morala iz principijelnih razloga da ponovo ponudi Parlamentu FBiH i svim faktorima u Parlamentarnoj skupštini BiH usvajanje rezolucije kojom bi svi akti g. Šmita bili proglašeni nevažećima na cijeloj teritoriji i Republike Srpske i FBiH. To se nije desilo i to se neće desiti, jer vlastima Srpske odgovaraju trenutni potezi g. Šmita. No, i ovdje batina ima dva kraja i vlast u Srpskoj bi mogla to da osjeti na izuzetno bolan način u slučaju da neko iznad Šmita ovom naredi da je upotrijebi protiv nosilaca te vlasti.

4. Opozicija u Republici Srpskoj je tokom prošle godine upadljivo izbjegavala da potegne bilo kakav pravno-politički argument da g. Šmit nije visoki predstavnik. Nemuštim izjavama da je on „realnost“ zapravo su legitimisani svi njegovi nepravni potezi, ali i kompletna nepravna struktura načinjena u proteklih dvadeset godina u ovoj zemlji. Taj čovjek nije imao bilo kakav legitimitet, politički i pravni, u Srpskoj i opozicija je svojom nespretnošću njemu dala značaj kakav on nikad nije zaslužio. On im je vratio tako što je politički i međunarodno legitimisao vlast u Srpskoj. No, daleko gori problem je u činjenici da je opozicija izgubila kredibilitet da govori o nepoštovanju prava vlasti, jer je tolerisala kao „realnost“ potpuno nepravnu, odnosno ilegalnu poziciju g. Šmita.

Moja politika u tom smislu ostaje ista i kristalno jasna:

– G. Šmit nije visoki predstavnik u BiH;

– Sve njegove nametnute odluke sve institucije u Srpskoj, FBiH i zajedničkim institucijama BiH moraju odbaciti kao nelegalne, kao i posljedice njegovih odluka („plod otrovne voćke“);

– G. Šmit nema pravo da pred Savjetom bezbjednosti UN niti bilo kojom drugom međunarodnom asocijacijom iznosi stavove u vezi BiH;

– G. Šmit, ali i svi koji ga podržavaju, snose punu odgovornost za stanje u BiH i regiji u obimu koliko njegove odluke mijenjaju političku situaciju u BiH i regiji;

– Svi parlamenti u BiH moraju usvojiti pravne akte kojima se stavljaju van pravne snage svi nametnuti zakoni svih visokih predstavnika u BiH.

Ovo je jedina kredibilna, legitimna, suverenistička i ozbiljna političko-pravna politika kad je riječ o odnosu prema stranom tutorstvu u BiH. Sve drugo su sitni pijačarski manevri i svi koji se time služe dugoročno će biti poraženi.