Borenović: Ja sam najveći opozicionar, A ONDA UDARIO NA JELENU TRIVIĆ
To u intervjuu za Srpskainfo kaže predsjednik PDP, Branislav Borenović, govoreći o tome koliku je štetu PDP nanijelo formiranje Narodnog fronta Jelene Trivić i prelazak članova i funkcionera PDP u novu partiju.
– Uvijek i danas ću birati riječi kojima opisujem nečije ponašanje i razmišljanje. Odnosi u opoziciji nisu idealni – kaže Borenović.
Nisu idealni sa Jelenom ili bez Jelene?
Narušeni su sa ovim što se dešava u vezi s formiranjem nove političke opcije, jer unosi neku vrstu političkih nesuglasica, animoziteta, nemira, nelagode, neizvjesnosti. Imam osjećaj da to kako sada izgleda ide ka slabljenju opozicije, urušavanju, umjesto da nas jača. I zato govorim da su vremena jako složena, ozbiljna i da bi valjda svi trebalo da radimo na tome da se ukrupnjavamo, sabiramo, da međusobno više razgovaramo, i pozivao sam da direktno, oči u oči, da savladavamo nerazumijevanje, da se ne krijemo iza tastatura, kamera… Da gradimo odnose u kojima ćemo praviti ozbiljnu strategiju kako promijeniti ovaj nakaradni režim i kako doći do ključnog stava za sve nas, kao što je bilo u Crnoj Gori, a to je – ne Milo!, tj. ne Mile! Da na bazi toga svi zajedno pravimo neku vrstu razgovora, taktike, kako doći do formalnih 50 odsto plus jedan sa vrlo nepovoljnim izbornim pravilima. A zaista mislim, kao i najveći dio javnosti RS, da je zaista najveći dio građana Republike suštinski protiv ove nakaradne vlasti.
Već nakon izbora je bilo vidljivo da odnosi u opoziciji nisu bili dobri i prije pojave partije Jelene Trivić. Hoće li ova godina biti godina unutaropozicionih izbora, da se vidi ko je ko?
Ovo neizborno vrijeme i treba iskoristiti za sređivanje stanja unutar opozicije. Ali svako od nas treba da pokuša da neke lične ambicije, potrebu za sukobima, osvete zbog nekih zabluda, sujete, ishitrene animozitete, ostavi po strani. Da pogledamo ključni cilj, da svako nađe najbolju moguću putanju kako doći do tog zajedničkog cilja. Koliko god sada možda ne izgleda da smo složni, pa valjda svako od nas ima jedinstven cilj da promijeni ovaj ambijent u RS koji nije dobar, da naše društvo bude normalnije, pravednije, dostojanstvenije, da ima više razvojnih šansi, da ljudi žive srećnije, da se izborimo protiv korupcije, da imaju više posla, veće plate, penzije. Da ovo bude dobro mjesto za život. Da ovo bude godina u kojoj će se to poredati i da budemo svjesni da ćemo opet morati sjesti zajedno.
Šta se onda tu suštinski mijenja?
To i ja vas pitam. Suštinski ništa. Šta se mijenja da umjesto tri imate četiri ili pet aktera, a ista opoziciona baza, bez nove vrijednosti, sa tendencijom slabljenja zbog razočarenja i mrcvarenja u odvlačenju i otimanju ljudi, odbornika, poslanika na ovom prokletom političkom tržištu gdje su pojedinci, nažalost, već godinama postali najobičnija kupoprodajna „roba“, preletači, izdajnici… nakon one sramne afere “Dva papka”.
Možda se mijenja to da neko želi da bude predsjednik nečega?
I to se može dogovoriti, pa to smo i radili. Nije lako ni biti predsjednik, ni kandidat, nositi kampanju, praviti dogovor iza koga je stala cijela opozicija. Ja sam prezadovoljan kakvu smo kampanju imali. Ona je pokazala spremnost da svi mali lični animoziteti budu stavljeni po strani. Ja sam ubijeđen da smo mi pobijedili za predsjednika RS. U našem izbornom sistemu tek sada vidimo koliko je izazov taj jednokružni sistem izbora u kome je rizično imati dva, nego baš jednog usaglašenog kandidata. Sve ostalo može značiti rasipanje glasova.
Ali, imamo osjećaj da se sadašnja dešavanja, koja se uglavnom vode medijski, rade na način da je važno da se to čuje u javnosti, a kakve će posljedice imati, o tome se najmanje razmišlja, što uz izakulisne pritiske, ucjene, obmane unosi dodatne nesuglasice. Znam da će jedan dio naših iskrenih opozicionih glasača u Srpskoj reći, i već govori – meni se ovo ništa ne sviđa. Da će ostati kod kuće. To mi je najveća opasnost koju za sobom nose dešavanja unutar opozicije. Reći će „ako niste dovoljno zreli da između sebe uskladite te odnose, ne računajte na mene za izbore“. Neka ih je deset odsto – puno je. Tu više nije ni važno ko je u pravu, a ko u krivu. I postaje potpuno irelevantno ko je iz ubjeđenja otišao ili ostao, ko je izdao, ko se prodao, ko je ljut, ko je naivan, ko je zaveden, ko kupuje, ko se sveti, ko mrzi… To sve slabi šanse za istinsku promjenu i obnovu pravih vrijednosti.
I vi i mi smo znali da je u toku formiranje nove stranke. Da li ste razgovarali sa Trivićevom i pokušali da spriječite takav ishod?
Pokušali smo sve što je bilo u našoj mogućnosti. Ali imate neke stvari koje ne možete da zaustavite. Znate da smo mnogo puta imali teške izazove i svaki put iz njih izlazili jedinstveni. Zašto se to nije desilo ovaj put, zašto je potpredsjednik PDP izašao iz partije i pravi svoju stranku, ja iskreno ni danas nemam racionalan odgovor. Ima puno izgovora, vjerovatno puno sujete, ali nema racionalnog odgovora.
Prije objave o formiranju NF, Trivićeva je izjavila da ne može pod isti krov sa onima koji bi da sarađuju s režimom. Da li je odlaskom zapravo označila PDP kao stranku koja nije dovoljno protiv vlasti? Je li to odgovor na pitanje koji nemate?
Evo, mogu i ja reći, da budem ličan po prvi put. Nema većeg opozicionara od mene. Ja sam predsjednik opozicione političke partije, pripadam stranci koja je jedina u novijoj našoj istoriji iskreno i do kraja donijela odluku da izađe iz vlasti prije 15 godina. Odrekli smo se privilegija, ministarskih pozicija, čak ni ljudi iz vladajućeg režima nisu mogli vjerovati da ćemo to uraditi. Znate da smo se i kasnije odricali ponuđenih ministarskih pozicija.
Ne zanima nas pozicija, privilegija, nego isključivo politika dobrobiti, vidljivih rezultata, napretka i pune vladavine prava. Mi smo žestoka opoziciona politička partija koja ima i određenu vrstu odgovornosti u lokalnim zajednicama gdje je vlast. Vjerovatno ćete me pitati oko gradonačelnika Banjaluke. Možda to najbolje opisuje tekst jedne dobro poznate pjesme „Zabranjenog pušenja“ koji kaže: “Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završiće karijeru u nižerazrednom Vratniku”. Znači, da i taj Draško, kao i svi mi, treba da igramo za narod, ali trebamo da imamo i neku taktiku, da ne završimo u nižerazrednom rangu, nego da završimo u Ligi šampiona.
Vratićemo se kasnije Stanivukoviću. Je li Trivićeva zvanično istupila iz PDP?
Prije desetak dana je mejlom obavijestila stranku da možemo računati da formalno više nije član PDP. Ja sam očekivao da to bude saopšteno u nekom direktnom razgovoru, da se pogledamo u oči. Pa, valjda nakon toliko velikih političkih izazova koje smo zajedno prošli nema potrebe da se nešto krije, da se saopštava preko tastatura… ali to je njena odluka.
Kakva je poruka javnosti poslata samom činjenicom da vaš kandidat za predsjednika Republike Srpske, u tako kratkom vremenu, više nije član PDP?
Sigurno nije lijepa poruka. Poruka koja šalje vrlo turobnu, mučnu sliku za sve nas. Bez obzira za koga od nas više, a za koga manje loša. A ja znam da to šalje jedino sliku sreće i radosti za Dodika. Opšte je veselje kod njih, oni u tome uživaju. To nanosi štetu opoziciji, nekom više nekom manje. Ali znam da donosi samo jednom čovjeku i samo jednoj partiji korist.
Imam osjećaj da neki nisu svjesni toga. Možda zbog ličnih poriva, možda zbog neke sujete, od šibice ne vide šumu. Pogledajte čime se mi bavimo u vrijeme kada prolaze ozbiljne stvari pored nas, kada se RS nalazi pred teškim izazovima, zaduženjem, ovo što radi Dodik… Ne znam šta udara ujutru, popodne, a šta naveče. Nema teške političke teme koja se nije otvorila u nekoliko dana, a nova politička partija se bavi isključivo partijom iz koje su izašli. Bavimo se nečim što je nevjerovatno, bespotrebno, što se nije trebalo dogoditi.
Da li Vam se dopada politika Draška Stanivukovića u Banjaluci?
Vrlo specifična. Draško, koji je bio nevjerovatan u tom svom djelovanju kao opozicioni poslanik, dolaskom na mjesto gradonačelnika došao je u situaciju da svojim radom mora da isporuči rezultate, da u isto vrijeme bude što je više moguće čovjek koji je protivnik režima, ali na specifičan način. Možda nam treba još vremena da neke stvari počnemo razumijevati bolje. Ja mu kao predsjednik partije vjerujem kada me pogleda u oči i kaže: „Brane, Draško neće izdati i Draško će pobijediti“. To je isto rekao prije neki dan pred dvadesetak ljudi Dončiću u Gradiški i dodao: „A, hoćeš li ti, Done, izdati“? Dončić je spustio pogled i, pokazalo se, sramno izdao.
Kako vrijeme odmiče, polako i mi postajemo svjesniji da je Stanivukovićeva ključna uloga da vrati Banjaluci ono što daje u republički budžet. A daje mnogo novca. Kako i na koji način, razmišljajmo… Imaš kontra većinu. Nađi model, vidi koja je taktika najbolja da igraš za narod, ali da ne završiš u nekoj nižerazrednoj ligi. Budi mudar, vodi računa da ne praviš greške, moraš Banjaluci isporučiti rezultat, ali isto tako moraš biti svjestan da te od toga može zaboljeti glava. Nosiš neku vrstu velike odgovornosti za projekte koji su zaista izazovni. Pogotovo ovaj zadnji. To je ogromna stvar za Banjaluku, u kratkom roku uraditi projekat Srpska open, u kome najveću odgovornost ima grad. Uz sve ove primjedbe koje stoje, moj zahtjev prema njemu je bio “vodi računa i gledaj da sačuvaš i sebe, ali i grad od nekih potencijalnih izazova”. Ali, to je ono što živimo u takvom društvu, niko ne priča o rezultatima…
Svi su za tenisku dvoranu, ali u okviru regulacionog plana.
E, sada imate jedan dio javnosti koja kaže da to nije urađeno u skladu sa nekim procedurama, a imate i onaj drugi dio koji kaže “u redu, ali mi smo trebali to da uradimo”. Gdje je istina, da li je na sredini? Mislim da je najvažnije da sve bude transparentno. Ako ste pošten političar, vas jedino može sačuvati javnost u radu. Ako nešto muljate, kradete, onda ćete to da krijete.
Mislim da je Draškov život, ne samo politički, toliko javan da me ne bi iznenadilo da još iznad glave stavi kameru 24 časa dnevno. Hajde da vidimo, nalazimo se na više od pola njegovog mandata. Draško je čovjek koji hoće da prizna kada nešto uradi što je možda ishitreno. Ima najbolju želju da iza sebe ostavi rezultate. Dosta puta je bilo nedovoljno uvažavanja, razgovora, nerazumijevanja, ali isto tako mora i on biti svjestan da saborci, ljudi, oni koji su s njim bili kada je bilo najteže, zaslužuju, trebaju intenzivniju komunikaciju, koliko god to neko danas izbjegavao. Moramo biti dovoljno pragmatični i mudri, ipak ćemo morati sjesti za isti sto.
Da li je tačno da ćete ostati na čelu PDP i nakon isteka drugog predsjedničkog mandata?
Sve ću uraditi da stabilizujemo odnose unutar PDP. Da ispunimo svoj cilj da stranka po vrijednostima bude evropska, a ostane srpska po patriotizmu. Borenović je uvijek bio svjestan odgovornosti u kojoj se nalazimo kao društvo i kao ekipa. Mnogo razgovaramo, donijećemo najbolju moguću odluku. Nemam namjeru da budem doživotni lider jedne partije, meni ističe mandat u ovoj godini. Razmišljamo o tome kako je najbolje to prevazići. Da li ću ostati mjesec dana više ili manje kao lider, to je stvar odluke unutar stranke. Biću dio svake odluke. Ostajem tu, ovo je moja stranka, tu sam 23 godine, moja članska karta je broj devet.
Nešto želim da naglasim. Samo sam jednom, 2006. godine, dobio kompenzacioni poslanički mandat, sve ostale osvajao direktno, prošli sam imao preko 30.000 glasova, i vječno sam zahvalan svojoj partiji koja mi je tada dala povjerenje. Ali, ne mogu da shvatim ljude u PDP koji su dobijali kompenzacioni partijski mandat i tako „mrtvi hladni“ otišli.
Mislite na kompenzacioni poslanički mandat Jelene Trivić u Narodnoj skupštini?
Ne samo na Trivićku. Imali smo i Galića… Mislim na ljude koji su od partije dobijali priliku da preko PDP, preko kompenzacije tada uđu u parlament, jer drugačije ne bi bili poslanici, ne bi imali priliku da se afirmišu. Neki su dobijali šansu da nose listu, recimo Dončić u regiji Gradiška, zbog kojeg se jedan dio ljudi povukao, a on danas preletio. Neko je morao stati iza njih, donijeti takvu odluku i logično je da se postavlja pitanje neke vrste moralne i ljudske odgovornosti prema organizaciji koja se zove PDP. Nema šta, izdaja je izdaja, preletač je preletač, papak je papak… Bolno, ali istinito!
Zašto tvrdite da je BiH uvela sankcije Rusiji, ako Moskva kaže da nije?
A šta će drugo reći uvaženi ruski ambasador u BiH, u ovom našem vrtlogu institucionalnih obmana i zavrzlama.
Može da kaže da jeste.
Nije rekao da nije. Pogledajte posljednje njihovo saopštenje. Ponavljam, nama je potrebna istina, koliko god je bolna za vlast u RS i BiH, istina nam treba.
Oni valjda na listu prijateljskih zemalja ne stavljaju one koji su im uvele sankcije.
Pa, ima ih još. Imate Mađarsku koja se pridružila svim paketima sankcija EU protiv Rusije, ali je ipak zemlja koja ima prijateljske odnose s Rusijom. Što znači da nije baš to tako crno-bijelo. Ne bih želio da se shvati da neko navija ili ne. I u mojoj porodici svi su emotivno vezani za ruski narod. Ali, znate moj stav – što je više moguće biti neutralan i što je manje moguće biti na radaru svjetske geopolitike.
Ovdje je pitanje istine. Ova priča oko Ukrajine ne bi bila tema da je nije Dodik toliko iskorištavao u svoje političke svrhe govoreći kako je protiv sankcija Rusiji, a vlast koju on vodi je uvela sankcije Rusiji. I u prošlom i u ovom mandatu, BiH se pridružila sankcijama u 53 konkretne odluke, izjave EU protiv Rusije. Mogu oni reći to je uradila ministar inostranih poslova Bisera Turković ili sada Elmedin Konaković preko institucija BiH u Briselu ili u Njujorku. Ko je izabrao Turkovićevu ili Konakovića? Milorad Dodik, SNSD, to je njihov izbor. Ko je zadužen za spoljnu politiku? Predsjedništvo BiH. Zašto u Predsjedništvu u prošlom mandatu taj veliki dušebrižnik Milorad Dodik nije na dnevni red stavio sankcije i odredio se po tom pitanju, a mogao je po Poslovniku o radu Predsjedništva? Zašto to nije uradila Željka Cvijanović u ovih nekoliko mjeseci?
Koliko ima naše braće Rusa u Srbiji? Mnogo. Uzimaju stanove, rade, žive, troše novac. Koliko ih ima kod nas? Zašto ne dolaze? Da li mogu kod nas da raspolažu novcem u bankama, na bankomatima u RS i BiH, što očigledno mogu u Srbiji. Provjerite. Samo naglas razmišljam. Nakon što sam objavio odgovor Borelja o tome da se BiH pridružila svim odlukama EU, vidjeli ste da reakcija uvažene Ambasade Rusije više nije da nije uvela sankcije, nego da cijene stavove pojedinaca u Srpskoj po pitanju sankcija.
Izvor: srpskainfo.com