Da li nam se Nebojša Radmanović 30 godina smije u facu?

Da nisu samo razni Šojići (neobrazovani i prosti ljudi) bili funkcioneri pred kraj one države i u ovim državama nastalim na ruševinama Jugoslavije, već da je tu bilo i uglađenih, ali mnogo alavijih i perfidnijih, najbolji je dokaz Nebojša Radmanović.

U ovoj nakaradnoj državi gdje postoji bezbroj funkcija, već 30 godina jašu iste organizacij, ali malo ko je toliko dugo u vlasti kao ovaj kadar SNSD-a. Odvojen na srbomrzačkom komunizmu, dijete partije, od mladosti je naučio kako funkcioniše partokratska država i postao je neprikosnoveni majstor tog sistema.

I opet je jedini preživio svojevrsnu sječu starijih kadrova, jer Radmanović je ponovo prvi izbor SNSD-a u Banjaluci za Parlamentarnu skupštinu BiH. A nije da nije bilo čestitijih ljudi od njega, pa i na samoj listi. Tačnije, nije da nije bilo Srba. Jer Radmanovića možemo definisati svakako, ali kao Srbina – nikako.

I nije problem taj njegov usađeni funkcionerski, foteljaši način života. Problem je to što on godinama jaše na SNSD-ovim krilima odbrane Republike Srpske, dok je svakim svojim postupkom radio sve protiv srpstva i Srpske.

Zakleti ateista, koji ne slavi krsnu slavu, grozi se popova i vjerskih poglavara, gadljiv na pravoslavlje, odan samo petokraci, Radmanović je saučesnik brojnih odluka koje su u svojoj srži antisrpske.

Da ne govorimo o njegovom mandatu u Predsjedništvu BiH i njegovom nevjerovatnom doprinosu NATO putu (on je potpisao sve ključne predpristupne dokumente), hajde da govorimo o ovom mandatu. Iako maltene nevidljiv, sem par gostovanja kod Mate Đakovića i još kojeg u medijima bliskim vlasti, Radmanović je u svom stilu bio ćutljiv i smutljiv. I opet je dao doprinos lošem položaju Srba. On je odigrao ključnu ulogu u imenovanju Rajka Radovanovića u BHRT-u.

Za vrijeme ovog nesposobnog funkcionera pred kojim je sve bivalo uništavano, Srbi su došli u poziciju kao da rade u getu. Svi smo svjedočili šikaniranju Pejke Medić, otkazima srpskim novinarima, sjednicama koje je zakazivao na Veliki Petak, označavanju Vojske Republike Srpske kao genocidne i, na kraju, nazivanjima ćirilice hijeroglifima. A Rajko i Nebojša? Pa oni, kako jedino znaju, smiju se svima u facu i nema šanse da se oglase. Samo nek’ ide kako su zamislili.

Naslušasmo se mi raznih priča Milorada Dodika i cijelog SNSD-a, komplet klike iz vlasti o ugroženosti Srba. I šta je rezultat? Pejka na cjedilu, Srba na BHRT i dalje nema i neće ih biti, Nebojši još jedna funkcija, Rajka nisu ni skidali sa čela Upravnog odbora. “E, kukavno srpstvo, napaćeno!”.

Da ovdje ima brine o bilo kakvim nacionalnim interesima ili da voli Republiku Srpsku, ovaj uglađeni komunjara, presvučen u odijelo nekakvog Srbina bi do sada bio u zatvoru, a ne u Parlamentu. Nijedan Incko, Šmit, Bajden ili Makron ne mogu nanijeti štete Srbima koliko to mogu ljudi poput Nebojše Radmanovića. Jer takvi bi državu prodali i za fotelju u seoskom vodovodu i prije bi ispustili dušu, nego funkciju.

Izvor: Nacional.live/S.Lj.A.

Izvor: