Balaton: Maštam o životu na selu

Nakon završetka škole, videla sam da mi okolina u kojoj se nalazim ne prija. Da ljudi jednostavno prebrzo žive, da su surovi, okrutni. Rešila sam da se okrenem nekim drugim stvarima i posetim neka sela u Srbiji i to mi je neverovatno prijalo.
Drugačiji je mentalitet ljudi i sama sam dete sa sela, pa mi je verovatno zato to i najviše prijalo. Nekako kao da sam pustila da sva negativna energija izadje iz mene.
Ovog puta otišla sam u Donje Sinkovce i posetila druga Bogdana koji je upravo otvorio svoju brzu hranu SamiS016, ako vas put nekad nanese tamo svratite obavezno. U poseti njemu upoznala sam i njegove prijatelje, svako ima neku drugačiju životnu priču, svi su borili sa nekim problemima i zato su sada to što jesu.
Sa neverovatnom ljubavlju pričaju o svom selu, momci koji ne žele da pobegnu u grad, normalni momci, odišu pozitivnom energijom. Videla sam šta znače pravi prijatelji i shvatila da su jedino na selu neiskvareni ljudi. Kao i u Loznici, tako sam imala priliku da se okupim sa njima, da igramo karte i kroz to neko provedeno vreme i komunikaciju ih upoznam.
Neki od njih su već zreli porodični ljudi, neki su u dugim vezama, neki pate za dugogodišnjim starim ljubavima, a neki za snovima koje je nemoguće ispuniti.
Svi oni zapravo pokazuju na neki način koliko su divni ljudi, puni iskrene i čiste ljubavi. Mislim da je selo zapravo ono što mi je bilo potrebno i da cu uskoro svoj život nastaviti negde van Beograda. Istina je da nigde nije savršeno i da nas svuda ima svakakvih, ali najbolji ljudi su ljudi koji žive tamo, koji se za sve bore sami, koji sve stvaraju svojim rukama i kojima je svaki dan ispunjen.
Izvor: Nacional.live