Zašto su Republici Srpskoj potrebni Dragan Đurić i Miroslav Mišković?

Veličanstveni prizori sa otvaranja renoviranog Sava centra u Beogradu koji je izvela Delta holding oduševile su region i sve je podsjetilo na 2019. godinu kada je ista kompanija napravila moderan i funkcionalan objekat u Banjaluci koji je godinama centar svih događaja u gradu na Vrbasu.

Investicija u Beogradu je vrijedna 118 miliona evra, dok je projekat u Banjaluci koštao 60 miliona evra.

Dolazak u Banja Luku jednog od najbogatijih Srba i vlasnika Delta Holdinga Miroslava Miškovića bio je zahvaljujući prijateljstvu sa uspješnim privrednikom Draganom Đurićem koji danas živi i radi u Beogradu, a čiji su korijeni iz Republike Srpske. Đurić i Mišković su ostvareni, uspješni ljudi s kontaktima u svijetu spremni da rade i pomognu.

U znak zahvalnosti od nas su dobili prljavu medijsku kampanju, napade i klevetanje bez razloga. Napadi su brutalni, gađa se iz svih oružja bez obzira na posljedice, važan je samo cilj da se Dragan Đurić i Miroslav Mišković izbace iz poslova u Republici Srpskoj. I da, zato što su prijatelji Milorada Dodika, a to pojedinci ne praštaju.

Tandem Đurić i Mišković decenijama bilježe uspjehe na svim poljima, vlasnici kompanija koje ukupno zapošljavaju desetine hiljada radnika i koji su od propalih preduzeća stvarali međunarodne gigante, vraćali dugove koje su drugi pravili i obezbjeđivali posao i opstanak mladih. Upravo takav tandem garant je da bi i u poslovima u Republici Srpskoj bilježili uspjehe, koristili privredni potencijal Republike Srpske na pravi način, pružili priliku mladim ljudima da rade i ostanu u svojoj zemlji i bilježili finansijske uspjehe.

Rezultati koje bi ostvarili porušili bi sliku koju uz pomoć svojih jurišnika pojedinci stvaraju skoro dvije decenije, a to je da ne postoji mogućnost da se radi pošteno, da je sve propalo i da nema spasa. Da bi opravdali svoju ulogu spremni su na sve, bez obzira koja je cijena.

Zaslijepljeni sopstvenom mržnjom u napadima počeli su im se Đurić i Mišković priviđati i tamo gdje ih nema i nikada nije bilo. Tako smo u pojedinim medijima mogli pročitati da je vlasnik kompanije Prointer Đorđe Đurić, sin Dragana Đurića. Šta je istina? Vlasnik kompanije jeste Đorđe Đurić i Dragan Đurić ima sina koji se isto zove, ali se radi o dvije osobe, ali osobe koje su to pisale istina nije ni zanimala jer je ova laž njima bila korisnija.

Ne praštamo uspjeh

U igrano-dokumentarnom filmu “Kneževina Srbija” Dragan Nikolić kao narator šeta Knez Mihajlovom ulicom i govori čuvenu rečenicu “Knez Mihailo pomaže prosvetu, književnike i slikare, a o svom trošku podiže brojne kulturne ustanove koje civilizacijski treba da oblikuju jednu državu. Takva je među prvima ustanova Narodnog pozorišta, civilizacijski hram koji kao da želi da kaže gdje je želio da vodi Srbiju. Knezu Mihailu Obrenoviću podigli su najljepši spomenik u Beogradu, njegovo ime dali su najljepšoj ulici u gradu, ali su ga prije toga ubili”.

Možda i najbolji način koji opisuje naše nepoštovanje rezultata i žal za istim ljudima kada sve prođe….