Kako je čovjek iz sela kraj Dervente postao jedan od najmoćnijih ljudi na Balkanu

Kada se 20. januara 1954. godine u Osinji kod Dervente rodio Dragan Đurić u kući su bile pomiješane radosti i tuga. Otac Dragana Đurića umro je samo tri dana prije njegovog rođenja.

Imao je teško djetinjstvo, u jednom intervju je otkrio da je prvi novac zaradio nadničenjem, kopajući kukuruz posle škole i na raspustu. Mukotrpno je radio i vješto štedio novac, koji kada je dovoljno skupio potrošio na kupovinu odjeće koju je prodavao u Beogradu i tako zaradio svoj prvi ozbiljan novac.

Sklon avanturi, ali i svjestan svojih skromnih korijena odlučio se na rizik i krenuo u pustolovinu zvanu preduzetništvo koje je tih godina u Jugoslaviji bila rijetkost.

Filmski, slično najpopularnijim pronalazačima modernog doba, svoj posao je krenuo iz garaže s vizijom da stvori nešto veliko.

Kroz život ga je vodilo to što je u djetinjstvu naučio šta znači ona kratka i strašna riječ u našem jeziku “nema”, instinktom dječaka koji osim mašte nije imao ništa rodila se ideja za prvi ozbiljan biznis.

Osamdesetih godina je postao otac, shvatio je da u Jugoslaviji postoje samo platnene pelene dok je bio zabranjen uvoz jednokratnih. Shvatio je da ima ogromno tržište i slobodno, otišao je u Italiju i naučio kako se prave pelene, vratio se u Jugoslaviju, kupio 60-ak mašina i napravio bum. Avantura se isplatila, a bum je Đuriću donio profit od nekoliko miliona maraka. Pelene su mu omogućile da o svom prvom milionu može slobodno da priča.

Shvatio je brzo da monopol u poslu s pelenama neće trajati zauvijek i da će velike kompanije da preuzmu posao, imao je dovoljno kapitala za novi posao i tada se odlučio pokrenuti Zekstru.

Sve ostalo je istorija i zna se rast te kompanije, čije sjedište se danas nalazi u Zemuni, veliko i moćno, sve u kamenu i staklu, zauzima čitav ar.

Najzanimljivija anegdota

Bio je i akter brojnih događaja koje su bile povezan s najvažnijim događajima u Srbiji, tamo gdje se razgovaralo i odlučivalo o najvažnijim pitanjima za Srbiju i region, a jednu od najzanimljivijih anegdota o ulozi Dragana Đurića opisao je njegov prijatelj Miroslav Mišković u svojoj knjizi “Ja, tajkun”.

– I dok se nalazio u opoziciji, a i kada je postao predsednik, Nikolić se javljao i dolazio da se vidimo. Dok je Tadić bio predsednik i moj neskriveni protivnik, dešavalo se da Nikolić dođe kod mene kasno uveče, tajno. Biznismen Dragan Đurić jedno vreme je vozio mini-kuper. I Toma bi se, onako veliki, savio, legao na zadnje sedište tog malog auta i stizao kod mene posle ponoći – piše Mišković u knjizi “Ja, tajkun”.