Đurić o Zekstri, Republici Srpskoj,Dodiku i Partizanu

Od siromašnog dječaka iz Osinje kod Dervente, preko pelena do jednog od najbogatijih ljudi na Balkanu – ovako bi se jednom rečenicom, kada bi bilo potrebno, mogao opisati život Dragana Đurića, vlasnika Zekstre. Čovjek koji ne zna za poraz, u njegovoj biografiji od biznisa preko sporta zabilježeni su samo uspjesi.

Ponosan na svoje prijatelje i korijene, uvijek ih je ponosno isticao.

Danas ste vlasnik jedne velike poslovne imperije, šta je bilo ključno za Vaš poslovni uspjeh?

-U biznisu je ključan faktor čovjek, važna je upornost, talenat, korektno ponašanje i da budete pošteni prema ljudima s kojima radite. Ipak, ono što smatram da je ključno da morate imati talenat za biznis ili dobrog mentora koji će vas voditi kroz biznis. Sve to treba dobro da se oblikuje kako bi se mogao ostvariti uspjeh u biznisu.

Kažete da je važno imati mentora u poslu, da li se biznis može naučiti?

-Potreban je talenat, kao i u sportu. Ništa ne može bez talenta koji će biti dopunjen upornošću i spremnošću na rizik. Biznis je čudan i veoma ga je teško raditi, posebno u našim krajevima. Ja sam imao sreću da sam radio u srećno vrijeme kao i većina velikih privatnika, ali je danas sve teže i teže.

Kako ste se odlučili za posao u modi?

-Počeli smo osamdesetih godina s proizvodnjom pelena za bebe. Radili smo dio po dio i napredovali u poslu, naš konačni cilj je muška odjeća. Mnogi danas misle da se lako baviti proizvodnjom odjeće, ali je to jedan težak i komplikovan posao. Kao da se pravi bomba, potrebno je mnogo manjih dijelova i priprema koje ljudi ne vide. Ipak, uspjeli smo opstati kroz vrijeme, naša odijela su danas kvalitetom ravnopravni najvećim svjetskim brendovima, a opet smo mnogo jeftiniji i naša odijela su i dalje broj jedan na Balkanu.

Zekstra je danas simbol za modu na našim prostorima, koliko je vremena bilo neophodno da se izgradi brend?

-Više od trideset i pet godina svakodnevnog rada u izgradnju brenda, ali sam danas ponosan na naš rad i uspjeh koji smo ostvarili. Zekstra je danas jedna od najuspješnijih kompanija u svijetu mode, a svoje poslovanje smo u poslednje vrijeme prošili i na optiku, proizvodnju naočala.

Često pominjete svoje korijene iz Republike Srpske, šta za Vas znači Republika Srpska?

– Meni je ponos što sam iz Republiku Srpsku kao i svaki pravi Srbin koji živi ovde. I pored brojnih pokušaja da posvađaju jedan narod s dvije strane Drine, većina ljudi koje ovde poznajem dijele moje mišljenje i vole Republiku Srpsku.

Prijatelj ste s Miloradom Dodikom, kako gledate na njegovo upravljanje Republikom Srpskom?

-Mislim da on to dobro vodi, on je iskusan političar koga narod voli. On je veliki Srbin, iz privatnih druženja sam zaključio da je njegov najveći san da Republika Srpska postane država i mislim da će ostvariti svoj san.

Mnogi Vaše poslovne uspjehe vezuju za Milorada Dodika, da li je to tačno?

-Ja sam se trudio da u Republiku Srpsku dovedem investitore, potpuno besplatno i bez bilo kakvog interesa, osim ljudskog da pomognem mom narodu i mom prijatelju Dodiku koga smatram za dobrog čovjeka. Upoznali smo se kao studenti i naše prijateljstvo traje i dan danas, redovno se viđamo u Beogradu i Banjaluci, ali nikada ništa nismo zajedno radili. Sve priče o našim zajedničkim poslovima su lažne, ja sam čak u Republici Srpskoj ugasio Zekstru jer je loše radila.

Ljubav prema Partizanu

Kako sada gledate na svoj period upravljanja Partizanom?

-Dok sam vodio klub mislio sam da smo loše radili, kad pogledam kako danas klub izgleda shvatim da smo mi odlično radili. Tim od dvanaest ljudi koji sam okupio tada u Partizanu bili su veliki privrednici i mi smo to odlično radili, napravili smo rekord vezavši u šest godina šest titula, ostvarili smo u poslednje dvije godine našeg mandata profit od 70-80 miliona evra, istorijski rezultat koji niko do danas nije uspio da ponovi u srpskom fudbalu. I to vam je kao u našoj ranijoj priči o biznisu, potrebno je mnogo rada i truda, ja sam zapustio posao u svojoj firmi kako bih vodio Partizan. Napravili smo čudo, igrali smo Ligu šampiona i Ligu Evrope, Partizan je tad bio daleko jači i od današanje Crvene zvezde.

Da li je možda upravo to recept za uspjeh srpskog sporta, da ga preuzmu ljudi iz biznisa?

-Partizan i Crvenu zvezdu treba da vode ozbiljni privrednici i menadžeri koji znaju da posluju, jer bez toga se ne može ništa ozbiljno uraditi. Ozbiljni ljudi, ozbiljni menadžeri i stručni ljudi da vode klubove. Partizan i Zvezda su veliki kolektivi u koje je neophodno mnogo ulaganja, vremena, rada i truda kako bi mogli da funkcionišu. Ja sam ponosan na moje ljude i na naš zajednički rad u Partizanu, mislim da smo pokazali primjer kako treba da funkcioniše jedan ozbiljan klub u Srbiji.

Bili ste na čelu Partizana i vidjeli ste kako sve funkcioniše, da li večiti mogu opstati bez podrške države?

-Ne, to nije realno. Vučić dobro radi kada je u pitanju sport, pomogao je i uradio do sada više za sport nego bilo koji predsjednik u poslednjih pedeset godina. Ne samo Partizanu i Zvezdi, otvaranja stadiona i sve što radi je pametno i uvijek ću podržavati takve poteze. Ja dok sam bio u Partizanu nisam imao nikakvu pomoć države, Zvezda je uvijek imala pomoć države i zato Partizan ima danas tanku upravu, mnogo su izgubili na svim poljima i zato danas u Partizanu sve izgleda tužno i ne volim da pričam o tome jer mi je bolna tema.

Da Vam ponovo ponude da se vratite u Partizan, da li bi ste prihvatili?

-Ne, nikad. Imao sam mnogo ponuda, ali to više ne želim jer sam veliki navijač Partizana i mnogo bih ginuo za uspjeh, a to mi nije potrebno. Sve što treba pomoći uvijek ću pomoći, ali da ponovo vodim klub ne želim.