Pomozimo majci i sinu: Potresna priča porodice Trivić

Da život piše tužne priče svjedok je i porodica Trivić. Branka Trivić, supruga i majka dva dječaka iz Dervente ponovo se bori sa opakom bolešću, karcinomom limfnih čvorova te se po ko zna koji put nalazi na UKC-u u Banjaluci na terapijama jer joj se karcinom vratio u još agresivnijem obliku ali tu nije kraj. Njen sin Igor ima distrofiju mišića i čekaju odobrenje od Fonda zdravstva kako bi se nabavio što prije lijek pa da krenu sa terapijama, jer što se duže čeka sve su manje šanse za pozitivan ishod.

Porodica Trivić ističe da je lijek jako bitan i hitan jer dok god je Igor samostalno pokretan može primati taj lijek, ako bi pao u kolica lijek više ne može djelovati. Ovo je priča koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Sinoć je održan Svetosavski bal Kolo srpskih sestara “Carica Milica“, a najveći dio prihoda koji je skupljen biće proslijeđen porodici Trivić.

Takođe, u svadbenom salonu „Kršić“ u Osinji 25. februara 2023. godine održaće se humanitarni koncert za porodicu Trivić.

Svi koji su u mogućnosti donacije mogu uplatiti na račun Kola srpskih sestra na sljedeći broj žiro računa:

5553000037493472 , otvoren u Novoj banci sa naznakom “Za porodicu Trivić”.

Priča o porodici Trivić

„Branka je četvrti put na UKC-u u Banjaluci, stanje joj se pogoršalo i svaki put bolest se vrati u većem i jačem oblik. Njena borba traje šest godina, a nedavno joj je i otac umro, koji je takođe bolovao od karcinoma i to ju je dodatno dotuklo. Trenutno je na liječenju u Banjaluci, a prognoze za dalje su još neizvjesne. Treba na transplataciju matičnih ćelija u Beograd na VMA, ali i tu se javlja problem jer je brat polupodudaran pa je upitno da li može biti on donator ili će morati tražiti nesrodnog donatora“, navodi muž Branke Trivić.

Prema njegovim riječima, Branka bi trebala da sa bratom ide na dodatne pretrage ali u njenom stanju doktor je ne smije pustiti jer nije preporučljivo da ide nakon terapija koje su izuzetno teške.

„Branka je kroz čitavu borbu pozitnivna i sa osmjehom na licu, čak i kada je dva puta gubila kosu. Nikada se nije povukla u sebe i nije se predavala. Uvijek je govorila samo da pobijedim ovo i imam za koga da živi“, kaže Trivić.

Trivićeva priča ne završava se na ovom. Njihov sin Igor je rođen 2013. godine kao zdrava beba, bez ikakvih poteškoća i posljedica. Prohodao je na prstićima kao što prohodaju i većine beba.

„Igor je prohodao na prstićima kao i većina beba. Kada smo forsirali da stane na čitavo stopalo vidjeli smo da ne može. Počeo je da pada na ravnom terenu, uz stepenice nije mogao da hoda jer se žalio na umor nakon druge, treće stepenice. Mislili smo da je to genestski jer i moj otac ima slične mišiće, nešto poput malo jačih listova kao u fudbalera“, priča Trivić.

Kako navodi, tek u školu kada je krenuo učiteljica je uočila da ne može da izvodi vježbe i skače kao i ostala djeca te je učiteljica skrenula pažnju roditeljima i dala savjet da odvedu dijete na pregled.

„Doktor je na detaljnim analizama uradio ciljanu krvnu sliku jer je sumnjao na distrofiju mišića. Kada su došli rezultati to je bilo nevjerovatno. Enzimi jetre su bili van svake normale, razlika u parametrima bila je povećana u plusu u hiljadama. I od tada kreće naša agonija i sa djetetom. To je bio dodatni šok i udarac za Branku kao i za čitavu porodicu.  S obzirom na to da je bolest genetska, problem je što ni u supruzinoj ni mojoj porodici niko nije imao sličnan slučaj. Čak su nam doktori rekli da postoji mogućnost da u četvrtoj nedjelji, prilikom razvijanja ploda, desi se neka greška i da jedan od razloga može biti i to što je nastalo kod Igora.“, objašnjava Trivić.

Prema njegovim riječima, Igor je još pokretan ali kako vrijeme odmiče sve je slabiji i slabiji. Sada već zavisi od pomoći druge osobe. Još uvijek hoda ali kada se diže iz kreveta ili ide uz stepenice treba mu pomoć druge osobe te dodaje da svaki dan vježbaju i da se na sve načine trude da normalno funkcioniše kao i to da vodi normalan način života kao da se ništa ne dešava.

„Postoje tri vrste “Dišeneve mišićne distrofije”. Kopiranje gena, brisanje dijela gena i treća vrsta je kad je sve normalno ali je unutar gena problem što znači da se mišići ne mogu razvijati normalno i imaju kontra efekat to jest propadanja. Jedino taj oblik Dišeneve mišićne distrofije ima lijek koji može zaustaviti razvijanje bolesti. Taj lijek se zove translarna ili drugi naziv atelauren. Jako je teško doći do njega i jako je skup. Čekamo odbrenje od Fonda zdravstva da se njemu taj lijek nabavi i da primi terapiju jer što duže čeka sve manje šanse su za pozitivan ishod. Dok god je pokretan samostalno može primati taj lijek, a ako padne u kolica gotovo je jer taj lijek mu više ne može djelovati. Onda gubimo svaku nadu i krajnji rezultat bi bio jako ružan“, kaže Trivić.

Kako navodi, lijek im je jako bitan i jako hitan. Doktori kažu da bi Igor mogao imati solidan život i doživjeti starost ako bude primio tu terapiju.

Prema tome, još jedanput molimo sve ljude dobrog srca da pomognu majci i sinu koje se bore sa opakom bolešću.

Donacije mogu uplatiti na račun Kola srpskih sestra na sljedeći broj žiro računa:

5553000037493472 , otvoren u Novoj banci sa naznakom “Za porodicu Trivić”.

 

Izvor: Centralniportal.ba