Ko je ubio novinarstvo?

Ne, novinarstvo nisu ubili loši novinari već internet, što jeste licemerno da ustvrdim s obzirom da upravo ove reči ispisujem za taj isti internet, ali kako pobeći od svoje senke..?

No, kad kažem internet mislim na ono od čega čitalac, da prostite, popizdi pokušavajući da tragom naslova eventualno dođe do teksta i pročita – ništa! Konkretno, u najavi ono već folklorno: “Nezapamćeno! Za kompletan tekst klinknite na…” i tome slično, što me, lično, dovodi do granice kad ne znam čega mi je manje žao: glave da njome olupam monitor računara ili računar?!

Pročitam naslov: “Senzacionalno – taj i taj otkrio dosad nepoznate detalje o političkoj aferi…”, i onako manit i alav na vest kliknem na tekst kad – vodič za zimovanje: kad, kako, gde i s kim, pa na dnu toga link ka vesti koju tražim.
Dobro, stignem do još jednog dna, životne il’ informativne sasvim svejedno, nadajući se tekstu koji bi skliznuo uz jutarnju kafu k’o čašica zabranjene mi “ljute”, no ne lezi vraže, a ni čitaoče – sledeći klik vodi dalje u zabludu i sve dalje od novinskog članka.

Za zimovanjima ide obilna ponuda za letovanje, jer valjda je logično da pre vesti, a odmah posle zimovanja uplatite i letovanje, pa tek kada to oposlite eventualno i pročitate to za čim tragate, jureći vest ko smrdibubu po stanu…

Ne, ni slučajno! Prođu i zimovanja i letovanja, ali nameštaj je neprolazan, pa kako preskočiti oglas za nekog naturščika koji najpovoljnije moguće plagija sve Lujeve i resto barokne i renesanse bratije, jer vest neće pobeći ali specijalna ponuda ukoliko se javite u sledećih sat vremena – hoće!

Ok, prođe i to, pomisli naivno čovek da je sa svakim gutljajem kafe sve bliže tekstu, kad ono, međutim…
Jeste, posle jedno 15 klikova, ne znam koliko promocija svega i svačega sa kulminacijom na preparatima za potenciju, mastima protiv šuljeva i nečega što nas ćelave preko noći čini “čupavima”- zaista se stigne do željenog teksta čiji obećavajući naslov mami već pola sata (preterujem, ali ponekad mi se čini da je baš toliko prošlo…) kad tamo – Stanija!
Dobro, ne uvek ona, ali vazda nešto nalik njoj, bila u pitanju starleta ili vest ravna starleti.

Od naslova koji je obećavao i podnaslova koji je mamio ekskluzivnošću uglavnom ostane: “Zmaj od Šipova silovao ovcu”, recimo!

Aman, kolege, pa majka mu stara, na šta nam se profesija svela – sve zarad nekog klika više i sve u slavu ispraznosti!

Ništa bez dobrog starog olova pod prstima, svega mi, ma koliko kaskalo za internetom!

Liznem prst, okrenem stranu kad tamo čitulje i nigde reklama za dugovečniji i zdraviji život!

Nekad mi dođe da se udubim i u njih, svega mi, barem je informacija, i naslov odražava suštinu, nažalost, u ovom slučaju, ali tako je!

Rekoh i ponavljam – nisu novinarstvo upropastili loši novinari već internet!

A, kud ćeš bolji zbeg za armiju rečenih od virtuelne novine koja zjapi i vapi za novim “kadrovima” koji će kao dileri mamiti mušteriju na “paketić” gratis, pa sve dublje u ponor, sve do granice kad krizirate i kada je svejedno: monitor il’ glava..?

Piše: Mihailo Medenica
Izvor: Kaleidoskop

 

Izvor: