Bratislav je ostao sam i nepokretan, a njegovo srce je veliko: Iako i njemu treba pomoć, sav novac iz svoje prosjačke kutije PRESUO U VUKANOVU

 

Nadamo se, ne i sa tužnim krajem.

Bratislav je rođeni Beograđanin iz, kako sam kaže, bogate porodice. Odrastao je u naselju Braće Jerković, bio je uspješni vaterpolista, a bolne devedesete proveo je na ratištima kao pripadnik 63. padobranske brigade.

– Znate ono kad kažu: “Od vrha do dna”? E to vam je moja životna priča – kaže na početku razgovora Bratislav koji danas živi u nemaštini, sam, nepokretan i zaboravljen od svih, osim humanih ljudi koji se nađu da mu pomognu.

Bratislava zna cijeli Beograd, ali danas po tome što redovno prosi za svoje liječenje u Knez Mihailovoj ulici. Iako mu se život promijenio, srcem je ostao onaj isti čovjek koji je bio i prije stravičnih obrta u svom životnom romanu. To se vidjelo i po sceni koja je nedavno duboko potresla prolaznike u Knez Mihailovoj ulici.

Roditelji malog Vukana Stojiljkovića, koji boluje od SMA, postavili su štand skupljajući novac za dijete, nedaleko od mjesta gdje Bratislav prosi. Bratislav je posmatrao kako se situacija odvija i nije bio zadovoljan.

– Ljudi su nešto slabo prilazili štandu. Nisam više mogao da izdržim. Zakotrljao sam točkove i prišao kolicima sa svojom kutijom. Istresao sam sav novac u Vukanovu kutiju. Njegova majka, jedna divna žena, odmah je prišla da me zagrli i da se slika sa mnom – ispričao je Bratislav.

– Ne volim da se priča o tome, jer to nije razlog zašto sam to uradio. Ili nešto činite iz srca, ili nikako – dodao je on.

Nikada, kaže, nije okretao glavu od ljudi koji nemaju. S tim što je nekada mogao da pomogne više.

– Sjećam se, imao sam jednog automehaničara sa Voždovca koji je ogrezao u alkoholu. Bio je dobar čovjek. Nisam mogao da ga gledam a da mu ne pomognem. Odveo sam ga ljekarima, davao sam šta treba. Njegova majka je kasnije došla i rekla “spasili ste moju porodicu”. Ali, to je bilo prije 20 godina – prisjeća se ovaj humani čovjek.

Nikome od bližnjih, ko ga se ne sjeti, ne zamjera.

– Ljudi imaju svoje porodice, svoje obaveze. Apsolutno ne očekujem ni od koga da mi posvećuje vrijeme – priča Bratislav.

Podsetimo, Bratislav je prebacio i 40.000 dinara sa svog računa na račun Jelice Kovačević iz Pančeva sa cerebralnom paralizom, a isto je činio i za mnogu bolesnu djecu.

– Čitao sam da Jelici nedostaje još 40.000 dinara i samo sam pomislio: “Ma dajte, je l ovo moguće, pa zar da žena zbog toga propusti liječenje” – kratko je pojasnio za Telegraf.

Bratislav je takođe korisnik Fondacije Budi human. Njemu je, inače, 2007. godine ustanovljena dijagnoza Sclerosis multiplex. Od tada, bolest uzima maha i posle više teških relapsa sve teže se kretao, isključivo uz pomoć štapa. Uprkos velikoj želji i borbenosti da ostane na nogama, 2018. godine konstatovana mu je dijagnoza Quadriparesis pp paraplegia.

Posljednje tri godine je u invalidskim kolicima, a koristi i pelene. Nema kontrolu i osećaj u rukama.

Jedina pomoć mu je povremena posjeta jednog humanog čovjeka kome je izuzetno zahvalan. On ga kupa i hrani, brine o njemu, ali pomoć jednog čoveka koji dolazi povremeno je više nego nedovoljna.

Bratislavu su potrebna sredstva za nastavak liječenja, specijalističke preglede, oftamološke i stomatološke usluge, terapije, ortopedska i medicinska pomagala, za lijekove i suplemente, medicinski potrošni materijal, tretmane u hiperbaričnoj komori i za tuđu njegu.

Naše malo Bratislavu znači sve! Budimo humani!

Pomozimo Bratislavu!

Slanjem SMS poruke: Upišimo 874 i pošaljimo SMS na 3030

Slanjem SMS poruke iz Švajcarske: Upišimo human874 i pošaljimo SMS na 455

Uplatom na dinarski račun: 160-6000000766351-90

Uplatom na devizni račun: 160600000076625005 IBAN: RS35160600000076625005 SWIFT/BIC: DBDBRSBG

Izvor: